|
|
| < | rujan, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
made by:Sve free za vas blog
sve i svašta
malo o meni
ime:ja mislim luka
prezime :nezz
god:nezz ni to
moj msn:lusa-007@hotmail.com
nadimci:vida,luša,luki
ovo je moja naj grupa
HLADNOO PIVOOOOOOOOOO
Evo malo smjeha
Pita mali Ivica tatu kako je doša na svijet kaže tata donjela te roda sine,a kaže ivica a tata jesi i ti svašta jeba.
Policajcu umrla majka. Skupili se prijatelji na žalost, a policajac se javlja na telefon. Kada je spustio slušalicu kaže im: "Hoće nesreća na nesreću! Evo mi brat javlja da je i njemu umrla majka".
Došli Mujo i Haso na semafor. Upali se crveno svjetlo, a Mujo će: "Vidi ljepe boje." Upali se žuto svjetlo, a on će: "A ova je još ljepša." Upali se zeleno svjetlo, a on će na to:"uuuuuuuuuuu, ova je najljepša. "Upali se opet crveno svjetlo, a Haso će: "Hajdemo ovu smo već vidjeli
Zaustavi tip komada na cesti:Tip: Oprostite, jesteli vi Branka? Komad: Ne nisam, Branko je mene.
Izjave sa Brača:
Prika,triba jebat onu trudnu, bar ti ne može opet zatrudnit!!
pita mujo dragana dapica (radovan harađžič)
kako se zovete?
kaze dragan:radovan karađžič.
mujo: nemoguće
dragan pita muju kako se vi zovete?
mujo:ja san mujo iz Srebrenice
dragan:nemoguce!
ujutro ne jedem jer mislim na tebe.
popodne nejedem jer mislim na tebe.
navečer nejedem jer mislim na tebe.
ponoći ne spavam jer sam gladan!!!
pijanac u gosioni jedva stoji na nogama.prilazi mu gost.
znate li da alkohol ubija 10 000 hrvata.
pijanac:bas me briga ja san slovenac
hvale se mujo i talijan.
kaze talijan:ti meni dati limena kutija.ja tebi limeni brod.
kaze mujo:ti meni dati tvoju sestru ja tebi cjelu posadu.
U petak oko 21.00 dalekovod je pao jedan na jedan i eksplodirao.
Gorila je zelenka i veliko brdo.
Dosta mojih prijatelja bilo je u evakuaciji.
Sad je pod kontrolon.
2 vatrogasaca je lakše ozlijedeno.
Oko stotinjak vozila je gaslio pozar
i 300 vatrogasaca je gasilo .
Srećom nijedna kuca nije izgorila.
Vatra se nije približila benziskoj pumpi
što je bio najveći problem.
U školi Stjepana Ivičevića je otvorena dvorana
za one koji su bili u evakuaciji.Otvoren je
i vrtič ciciban za spavanje.
plz komentara.
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
usa san u vise razedeee.
gulin iz donje skola je dosa u nasu.
bio je propalitet teski u donjoj
odma nam je dala kontrolnu iz matematike. grr!!!
i tako škola je pocela (jebiga)
sad cu stalno pricata od dogadajima iz škole.
danas se desio jedan. evo ga.
bili mi na vjeronakuku.
i sad vjeroučiteljica prica kako bog sve oprasta.
i ona kaze:gospodin sve oprasta i mi smo njegova (sad moj prijatelj kaze mrtav ladan)
prijatelj:idioti uuuuuuuu brača.
ja san piššša gaćeee!!
OPET SMO IH NAKATALI
20-7
HAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAAAAAAAAAAHAAHHAHAHA
CAK IM I ZENSKE IGRAJU HHHH
DA SAN GOL IZ PETERCA
BRANILA MI ZENSKA
JA SAN PUKA OD SMIJA CAK SAN ZATVORENIH OCIJU
PUCA
MIKIC JE DA 2 GOLAAAA HAHAHAHAHHA KOJI
SU TO JADNICI ZA NEVIROVAT
MALA PROMJENA JE BILA NISMO IGRALI U
ČETVRTAK NEGO U PETAK.
AJ PLZZZ PUNO KOMICA ZELIN DA MPGU RADIT JEDAN POST ZANIMLJIVI
Danas 29.7 bio mi je najbolji trening ikad. Prvo smo plivali i odma prisli na utakmicu. Igra san nezgodni vanjski. Majkoo falio san gol sam na golmana stega u precku odbilo se i naletio moj suigrac i zabio umisto mene smrc, smrc, ali ipak smo dobili :) :). U četvrtak je najvjerovatnije utakmica u podgori prosli put smo ih nabili 20-30 rezlike pristali smo brojat haha. Nadam se da ćemo ovu utakmicu dobit i više:). Javit ću vam u sljedećem posu kako je prošla utakmica.pozz
OVA LIVO < DOLE
OVA VAM JE NAJGORAAAAAAAAAAAAAAAA OSOBA U MOM ZIVOTU.
nisam samo ja da kaze da je najgora osoba ima njih tako je jadnaaaaaa.
zna provocirat i unistavat drugima zivote ne želim vise je ćut a kamoli je
vidit.nikaddd ali nikad je neželim vidittttttttttttttttttttttttttttttttttttttttttttttttttttttt.
njeno pokvareno ime je andela jujnovic
Ovaj post odlučio sam posvetiti mom velikom i starom prijatelju Roku. . 19. 1. 2007 ja sam spavao dok je tata pričao na telefon i govorio mami kako je roka udrilo auto. Mislio sam da nije ništa strašno i onda sam začuo hitnu kako je projurila cestom. Tada sam se zbilja malo uplašio.
Tjekom dana saznao sam da se Roko bori za život i da ima tri unutarnja krvarenja.36 dana bio je u komi i onda je 24. 2. 2007 preminuo. Nisam mogao doći sebi i shvatiti da Roka više nema. Sprovod je bio u ponedjeljak (26. 2.). Bio je veličanstven, puno djece nosilo je ruže,svi su nastavnici plakali čak je i nebo plakalo. Roko moj još nemogu vjerovati da te nema i svako svitanje zore bez tebe nova je bol.Uvijek ću misliti na tebe i uvjek ćeš mi nedostajati.VOLIM TE!
Tužna priča iz stranice Noine arke.Poučna je i tužna.Pročitajte je.Ja jesam.
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila 'zločesta', prijetio si mi prstom i pitao si me 'Kako si mogla?' – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je 'sladoled štetan za pse', kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila 'ljubitelj pasa' - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 'zatočenik ljubavi'.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od 'tvog psa' postala sam 'samo pas', a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju 'obitelj', ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao 'znam da ćete joj pronaći krasan dom'. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo 'Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!' A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se 'Kako je mogao?' U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala 'Kako možeš?' Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je 'Oprosti'. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje 'Kako možeš?' nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je 'Kako si mogao' izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
MAJKOOOOOOOOOO ja sve napisa o blogu i stavlja slike i nakraju ga slucajno izbrise da ste vidili moj izraz lica izbrisa san pola kontkta od msna popizdia san uzassssssssssssssssssss
evo ljudi ovo je bio moj prvi post sad cu malo posvetit vrime na blog pa me mozda nece bi na msnu aj pa komajte adresu sirite drugima
